Vuk Prestović

Rođen u Beogradu 1992. godine kao Vuk Vuković. Pod tim imenom je objavio dve pesničke zbirke, u izdanju Presinga – Orfejeve senke (2015) i Antipoezija (2017).

Bivši je vlasnik kluba Grunge i osnivač pesničke manifestacije Grungebook, koja je 5. septembra 2018, na rođendan čileanskog pesnika Nikanora Pare, doživela svoj debi i do sada jedino ostvarenje, učešćem nekolicine autora iz celog regiona prepoznata kao izuzetno originalan i atraktivan događaj.

Ostvario je zapažene rezultate u domenu kratke priče; poput nagrade Šumadijskih metafora za najbolju kratku priču 2021. godine. Iste godine je ušao u izbor za štampu za nagradu Leposava Mijušković u knjizi Niko više ne ide u raj i druge priče, i ostvario drugo mesto na konkursu Kad život iznenadi izdavačke kuće Laguna, uz nekolicinu drugih. Uvršten je u nekoliko proznih, dramskih i pesničkih zbornika: Nova mladenovačka poezija (Litera, 2017), Nova mladenovačka kratka priča – Karneval u suterenu (Litera, 2019) i Nova mladenovačka drama – Kuća u vodi (GO Mladenovac, 2020), koja i nosi naslov po njegovoj istoimenoj drami.

Završno sa pesmom Homo homini lupus, s kojom postaje deo Tananih revolucija, u konkurenciji od preko 12000 pesama pesnika iz regiona, na konkursu Kontrast izdavaštva 2023. godine, prestaje da učestvuje, objavljuje, ili se bilo kako drugačije eksponira na sličnim događajima – već i dotle vrlo retko. A po sopstvenom viđenju, time zaključuje i period ranog stvaralaštva. Crvene uši ili Lubin na suvom (genealogija iščašenog kolena) njegova je prva knjiga nakon toga.

Studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prestović je staro porodično prezime.