Crvene uši ili Lubin na suvom
(genealogija iščašenog kolena)
Glas koji dolazi iz nepripadnosti
Debitantska knjiga novog početka, kako pesnik sam kaže, donela mu je obećavajuće mesto na mapi savremene srpske poezije. Četrdeset i dve pesme, uz nekoliko propratnih proznih tekstova i grafičkih radova poteklih iz ruke samog pesnika, istražuju teme sećanja i porodičnog nasleđa, kao i položaj mislećeg bića — deteta i čoveka u okruženju u kom, ni sam ne pripadajući, odlučuje da tu nepripadnost istraži dublje u sebi, umesto da se izdigne nad svetom.
Posebno dolazi do izražaja pesnikova sposobnost da spoji nespojivo, ritmičnim, isklesanim govorom, opet toliko svedenim da on biva razumljiv svakome — premda nimalo običan. Njegovu poeziju karakteriše promišljanje o velikim temama na običnim mestima, ili obrnuto.
Tako nalazimo njegovog Prodavca magle na buvljoj pijaci, ili Delfe na zelenoj pijaci, Odiseja pod kirijom. Dok njegov Zeuksid hoda palanačkim ulicama, Isus je pred prodavnicom, a on leži u Smirni u svojoj sobi kao Vitruvijev čovek, besposličar.
On je tako Ciganski romanseronja, Matador, a njegova rapsodija je kokošija. Sve sa čim se bori je ono od čega je sačinjen, koliko i ono što ga okružuje. Sebe ne postavlja iznad trivijalnosti: on postaje ono što trivijalnosti daje unutrašnji glas. Premda je njegov najveći neprijatelj malograđanin — pogrešan čovek na pogrešnom mestu, on, za sebe, u tome prvo vidi nepripadnost, ostajući autsajder.